Bug d.o.o.

Tjedni pregled - znanost i tehnologija 100 x brže: fotonička platforma mijenja računalstvo Japanski i američki istraživači razvili su fotoničku platformu, opisanu u časopisu Nature Photonics, koja bi mogla promijeniti računalstvo kakvo znamo i koristimo. Oni su, naime, iskoristili magnetooptički materijal, cerijem supstituiran itrijev željezni granat (YIG), čija se optička svojstva dinamički mijenjaju kao odgovor na vanjska magnetska polja. 'Braincopter' za paralizirane Kirurški implantirano sučelje mozak-računalo može detektirati i dekodirati pokrete prstiju paralizirane osobe i omogućiti joj da igra video igre, izvještava studija u Nature Medicine. Sučelje koje kontinuirano bilježi obrasce električne aktivnosti višestrukih neurona ugrađeno je u lijevu precentralnu vijugu, područje mozga odgovorno za kontrolu pokreta ruke. Kvazi-čvrsta baterija Japanski istraživači razvili su quasi-solid-state litij-ionsku bateriju s nezapaljivim čvrstim i tekućim elektrolitima. Ova baterija, predstavljena u časopisu Journal of Energy Storage, ima veću ionsku vodljivost, poboljšane performanse ciklusa i sigurnija je od konvencionalnih LIB-ova, tvrde njeni tvorci sa Sveučilišta Doshisha. Slike koje se transformiraju toplinom MIT-ovi istraživači demonstrirali su novu tehniku ispisa zvanu „thermochromorph" koja proizvodi slike koje mijenjaju više boja kad se zagriju. Da bi to postigli, koristili su tinte s komplementarnim karakteristikama, s jednim kompletom koji ide od prozirnog do obojenog, a drugi od obojenog do prozirnog. Superbrza kamera inspirirana okom insekata Kukci imaju složene oči sposobne detektirati kretanje nevjerojatnom brzinom i osjetljivošću. A sad su istraživači Korejskog naprednog instituta za znanost i tehnologiju KAIST razvili kameru koja oponaša ovu sposobnost kako bi postigla ultra-brzo snimanje. Umjesto snimanja svakog kadra potpuno neovisno, kamera snima kadrove s razdobljima koja se blago preklapaju. Ovo povećava omjer signala i šuma koji pak rezultira jasnijom i preciznijom slikom, posebno u uvjetima slabog osvjetljenja. Robotski oprašivač Nova generacija MIT-ovih robotskih pčela za precizno oprašivanje, laganijih od spajalice, može lebdjeti 1000 sekundi, stotinjak puta duže od prijašnjih modela. izvodeći pritom akrobatske manevre poput dvostrukih okreta u zraku. Mali čip, veliki napredak Istraživači Sveučilišta Aalto u Finskoj kombinirali su minijaturizirani hardver i inteligentne algoritme kako bi stvorili moćan, kompaktan, isplativ i sposoban alat. Ovaj uređaj, predstavljen u časopisu Science Advances, prepoznaje složene svjetlosne potpise neprimjetne ljudskom oku i navodno je precizan poput glomaznih laboratorijskih senzora. https://lnkd.in/deNYPWCq

Mane isključivo mesne prehrane Friedrich Engels je tvrdio da je ishrana mesom stvorila čovjeka. Kada je čovjek počeo loviti, kaže Engels, došao je do izvora hrane bogate bjelančevinama koje su opet dovele do razvoja mozga. Mozak se naime ne razvija ako u hrani nema dovoljno bjelančevina, a bjelančevina ima najviše u mesu. Takvu bi tvrdnju teško podržala znanost njegova (Engelsova) doba, a kamoli znanost 21. stoljeća. Istina, u 19. stoljeću se smatralo da se život temelji isključivo na bjelančevinama (proteinima), dok ugljikohidrati i masti služe samo za pohranu energije, a „nuklein“ (DNA) nije drugo nego nekakav kostur koji drži molekule proteina na okupu. U Engelsovu pak obranu mogu reći da je otkrio uzrok, ali ne i mehanizam postanka nadasve inteligentne ljudske vrste. Nije okretanje mesnoj hrani stvorilo čovjeka, nego način da se ona pribavi: lov je naime doveo do razvoja oružja, a naročito jezika – jer ako lovci valjano ne komuniciraju, neće ništa uloviti. Hrana životinjskog porijekla, a posebice meso, smatrala se, i još se smatra, ne samo boljom i vrjednijom od one dobivene iz bilja nego i nužnim dijelom svake zdrave prehrane. Pri tome se sasvim ispušta iz vida činjenica da mnogi narodi jedu malo mesa, a mnogi žive sasvim bez njega. Jer što znači ako se meso jede samo u nedjelju ili o Božiću? No ovdje nije riječ o vegeterijanstvu nego obratno, o ishrani mesom bez ili s vrlo malo biljne hrane. Tim su se problemom pozabavili znanstvenici iz Novog Zelanda i Južnoafričke Republike te su rezultate istraživanja objavili krajem prošle godine u časopisu Nutritients. Nisu istraživali običaje i navike jedenja i nejedenja mesa, nego su analizirati hranjivu vrijednost mesa i drugih namirnica životinjskog porijekla, na što jasno ukazuje naslov njihova znanstvenog rada „Assessing the nutrient composition of carnivore diet: A case study model“ https://lnkd.in/dhZmA5FW

Industrijski otpad – spremište energije Ako bih u tri-četiri riječi htio reći koja je svrha kemijske tehnologije, ne bih se nimalo dvoumio: „Pretvaranje otpada u sirovinu“. Primjera za to imamo napretek: prvi je sigurno bila proizvodnja sode (po najstarijem, Leblancovom postupku) pri kojoj se oslobađao klorovodik. On se ispuštao kroz dimnjak (užas!) sve dok na kraju nije pretvoren u klor, u sirovinu za klorno vapno. No, ako malo dublje analiziramo rečenicu „pretvaranje otpada u sirovinu“ vidimo da se u njoj krije kružna ekonomija, a kružna ekonomija nije ništa drugo nego imitacija cirkularnih procesa u prirodi, one vječne povezanosti rađanja i umiranja, nastajanja i propadanja. Kruženje vode u prirodi svakom je poznato još iz osnovne škole; no takvi, kružni procesi postoje i za ugljik, kisik, dušik, sumpor, fosfor te zapravo za svaki kemijski element. Još dalje: nastajanje stijena također je kružni proces kao i nastajanje kontinenata. Na kraju će naš Sunčev sustav nestati u zvjezdanoj eksploziji iz koje će se roditi nova zvijezda i novi planeti. Opet kružni proces. No vratimo se na Zemlju, u vrijeme današnje. Razlog ovog izleta u filozofiju je znanstveni rad objavljen ove godine u časopisu Journal of American Chemcal Society. Naslov mu je „Triphenylphosphine oxide-derived anolyte for application in nonaqueous redox flow battery“. Zagonetka i odgonetka krije se u prve dvije riječi, u imenu kemijskog spoja trifenilfosfin-oksida (triphenylphosphine oxide), poznatijeg pod kraticom TPPO. Riječ je o industrijskom otpadu, bezvrijednom, ali za okoliš opasnom nusproduktu kemijskih reakcija u kojima se koristi trifenilfosfin, (C6H5)3P ili Ph3P. Što s njime činiti (osim ga spaljivati)? https://lnkd.in/dRpzs3hy

Novi materijal: suho drvo – porozno i elastično Iz drva se najprije ukloni lignin, a zatim voda – i dobiva se porozan i elastičan materijal, aerogel, odličan izolator i adsorbens. I najvažnije: potpuno je obnovljiv Neki Englez koji je došao u Zagreb odmah je primijetio da smo mi Hrvati „tree-lovers“, a kad se malo sabrao (i počeo analitizirati situaciju) došao je do zaključka da bilo gdje u Zagrebu da staneš, ugledat ćeš bar jedno stablo. Za potvrdu potonje tvrdnje trebalo bi napraviti opsežniju statističku analizu, u što se ne bih upuštao, no ono u što se upustila neka umirovljenica iz moga susjedstva prelazi sve granice strpljivosti. Ona se naime potrudila da izbroji sva novozasađena stabla u parku nedaleko svoje i moje kuće: izbrojala ih je ravno stotinu – dok nije zasađeno još tridesetak novih! Svi zadovoljni osim neke biologinje. Kaže da je sađenje stabala štetno jer su šume staništa s najnižom bioraznolikošću. Najveća bioraznolikost je, kaže, na granci šume i livade. No kako imati granicu između šume i livade, ako nema šume? No dok čitatelju prepuštam da riješi ovaj problem koji nadilazi biologiju i prirodnu znanost općenito te već dodiruje sfere filozofije, meni preostaje samo da ponovim ono što sam čuo od šumara i inih dendrologa, a to je da je drvna masa tek djelić dobrobiti od šume. „Gdje god zgodno mjesto nađeš, tu drvo posadi“, učili smo u školi dok smo sjedili u drvenim klupama. I doista, ne bez razloga, jer drvo je vrlo jeftina (ako ne i najjeftinija) organska sirovina i usto 100 % obnovljiva. Nije mu bilo premca sve dok se nisu pojavile plastične mase i drugi umjetni polimeri, no sada – kada se uvidjelo koliko umjetni materijali onečišćuju okoliš i utječu na klimu našeg planeta – opet se okrećemo drvu. Dolaze nove znanstvene metode, nove tehnologije koje omogućuju da se od drva dobije mnogo više nego što od njega može dobiti stolar i tesar, pa čak i proizvođač celuloze i papira te proizvoda od tih osnovnih sirovina. https://lnkd.in/dFJ9DXpc

Kibernetička sigurnost – Tko i kome prijavljuje incidente? - Od CARNET-a, preko SOA-e, do ZSIS-a Kritična infrastruktura moderne države obuhvaća objekte, sustave i mreže, koji su ključni za funkcioniranje društva i gospodarstva, kao i za održavanje nacionalne sigurnosti i otpornosti. Budući da je suvremena nacionalna infrastruktura u velikoj mjeri digitalizirana i oslanja se na informacijske sustave za upravljanje i kontrolu, ona je ranjiva na kibernetičke ugroze. Mnogi sektori kritične infrastrukture još uvijek se oslanjaju na naslijeđene, zastarjele tehnologije, kojima često nedostaju sigurnosne mjere primjerene vremenu. Bez jednog cjelovitog zakona, subjekti bi bili prepušteni nekoherentnim tehničkim priručnicima o održavanju i zaštiti sustava, neizgrađenom sustavu identifikacije i dojave o incidentu, i nedefiniranim odgovornostima. Također, bez jasno definiranih obveza, pa čak i sankcija za njihovo nepoštivanje, teško da bi se našlo potrebnih resursa za provedbu zaštitnih mjera. S obzirom na to da je nacionalna kritična infrastruktura izrazito kompleksna, nemoguće je stvoriti jednostavan, univerzalan sustav zaštite koji bi se prema potrebi samo multiplicirao. Zato je prvi korak kategorizacija nacionalne kritične infrastrukture, kako bi se primjereno rasporedili zaštitni resursi. Na koga se zakon primarno odnosi? Novi Zakon o kibernetičkoj sigurnosti prepoznaje dvije kategorije subjekata: kritične i važne. Kritični su oni čije bi ugrožavanje ili kompromitiranje imalo ozbiljne posljedice na nacionalnu sigurnost, ekonomiju ili javno zdravlje. Zbog toga ti subjekti podliježu strožim zahtjevima za zaštitu i prijavljivanje incidenata. Važni subjekti su organizacije koje također pružaju bitne usluge, ali čije bi ugrožavanje imalo manji utjecaj u usporedbi s ključnim subjektima. Razlika u zahtjevima za te dvije kategorije omogućuje prilagodbu sigurnosnih mjera ovisno o potencijalnom utjecaju incidenta, što osigurava ravnotežu između raspoloživih resursa i razine sigurnosne prijetnje. https://lnkd.in/dAK_FEMn

Rijetke zemlje nisu tako rijetke kao što im ime kaže Željezno doba je smijenilo mlađe brončano doba baš kao što je mlađe brončano doba smijenilo ono starije – to smo valjda u školi učili. (No nisu nam rekli, a trebali su, da se u prvom dobu bakar legirao arsenom, a u drugom kositrom.) Željezo je vladalo dvije tisuće godina dok ga u prošlom stoljeću nije zamijenio aluminij i tako smo, negdje s Drugim svjetskim ratom, zakoračili u doba lakih metala, aluminija, magnezija, a uskoro i „čudesnog metala budućnosti“ – titanija. Da je nastupilo novo doba bilo je svakome jasno. Svatko je mogao razlikovati mjedenu od kamene sjekire. „Ljuta mjed“ je kosila Ahejce i Trojance pod zidinama opsjednutoga grada, no nju je ubrzo pobijedio čelični mač rimskih legionara: novi vojnici nisu kosili „ognjem i mačem“ (kao što se danas malo nespretno prevodi) nego „ferro ignique“ – željezom i vatrom. I novo je, aluminijsko doba došlo u sjaju srebrnastih avionskih trupova i krila, a uskoro i u manje glamuroznom no češće viđenom obliku, obliku kuhinjskog posuđa. No što je nakon toga slijedilo, nakon doba aluminija, uopće se nije vidjelo. Lantanoidi ili, bolje rečeno rijetke zemlje (jer u tu skupinu osim lantanoida ulaze još skandij, Sc, i itrij, Y) ušle su u naš život posve neprimjetno. Nitko ne vitla sabljom od lantana (La) niti jede iz posuđa od neodimija (Nd), no ako se pravo uzme, tehnološka upotreba tih 17 metala, rijetkih zemalja, mnogo je šira od upotrebe bakra, željeza, pa čak i onih 15 kemijskih elemenata koje, zbog toga što imaju specifičnu težinu manju od 4,5, metalurzi svrstavaju u lake metale. https://lnkd.in/dVhRP4-e

Svjetsko stanovništvo dosegnulo je s prvim danom 2025. godine 8,09 milijardi ljudi. Ova projekcija temelji se na porastu od 71,2 milijuna ljudi tijekom 2024. godine, što predstavlja stopu rasta od 0,89 posto. Razlog za optimizam, a ne zabrinutost... https://lnkd.in/dtUHjygz

Kraj je 2024. godine, pa je to i dobra prilika za jedan brzinski pogled na tekstove koji su privukli najviše pozornosti (točnije klikova) u prošlih 12 mjeseci, na stranicama Bug.hr-a. Zašto su neke teme postale posebno popularne moglo bi se opširno analizirati, ali isto tako banalizirati i pretpostaviti kako je sve do naslova i slike. Nećemo se ovom prigodom zamarati s tim detaljima, idemo na popis top 10 najčitanijih tema i to odmah pravim redoslijedom, od najčitanije, pa na dalje. Prije toga bih još istaknuo kako je zanimljivo da iza ovih deset objava stoji čak osam različitih autora, što je vrlo pohvalno za jednu relativno malu redakciju poput naše. https://lnkd.in/daYVaYGm

Tisak okrenuo leđa tisku Intrigantniji naslov bio bi "Tisak bez tiska", ali činjenično ne bi bio točan, naime, Tisak početkom veljače prestaje s distribucijom tiskovina. I dalje planiraju prodavati tiskana izdanja, no očekuju da netko drugi preuzme brigu o razvoženju novina. Distribucija je uključivala zaprimanje novina, razvoženje do kioska i ostalih prodajnih mjesta (trgovine, benzinske postaje i sl.), potom skupljanje remitende (neprodani primjerci) i njeno zbrinjavanje. S obzirom na to da Tisak naplaćuje troškove distribucije, a robu koju prodaje ne plaća, već uzima dio zarade od svakog prodanog primjerka, djeluje kao posao na kojem se može samo zarađivati. Ali oni kažu da predviđaju kako će u 2024. na distribuciji tiska ostvariti gubitak od 4,8 milijuna eura te procjenjuju da bi ove godine taj gubitak, zbog povećanih troškova rada, narastao na 6,4 milijuna, pa su zato i odlučili ukinuti distribuciju. Pad naklade dnevnih novina, koje su distribucijski i najzahtjevnije, zasigurno ima negativan utjecaj na poslovanje Tiska, i s te strane gledano, njihov potez zvuči opravdano. No novine su već dulje vrijeme marginalizirane na kioscima, koji su pretvoreni u mini trgovine s vrlo šarolikom ponudom, ne samo robe široke potrošnje, nego i raznih usluga – od plaćanja računa do slanja paketa. I svejedno, izgleda da im ni to nije dovoljno profitabilno jer je u tijeku zatvaranje i trajno uklanjanje kioska s mnogih lokacija. Prema nekim izvorima, čak 200 kioska diljem Hrvatske bit će zatvoreno, što je četvrtina ukupnog broja prodajnih mjesta Tiska. https://lnkd.in/dxZzPEeM

UTJECAJ BRZINE MISLI NA BOJU RIJEČI I VIDLJIVOST GORILA: ZAŠTO MOZAK VOLI PREČICE? Nakon što su temeljito proučili postojeću znanstvenu literaturu o svakodnevnim ljudskim aktivnostima poput čitanja, pisanja, igranja videoigara i slaganja Rubikove kocke, biolozi s kalifornijskog Instituta za tehnologiju (Caltech) su prije desetak dana objavili rezultate te studije u znanstvenom časopisu Neuron. Informacija o tome se prije par dana već pojavila na Bug.hr, štoviše je pokrenula i prilično živahnu raspravu na Bugovom forumu. Poanta studije sadržana je u tvrdnji da sustavi osjetila našeg tijela – vid, sluh, njuh, okus, dodir, prostorna percepcija, vibracije, osjet boli, topline i hladnoće – prikupljaju podatke iz okoline brzinom od oko milijardu bita u sekundi i simultano ih šalju ih prema centralnoj jedinici za obradu informacija: prema mozgu. Ali, istraživanje je pokazalo kako se obrada tih podataka odvija nevjerojatno sporo: od milijarde bita koje su mu ponuđene, naš mozak stigne obraditi samo 10 bita u sekundi, količinu koju autori istraživanja opisuju kao „izuzetno nisku“ (za usporedbu, tipična Wi-Fi veza obrađuje 50 milijuna bita u sekundi, što ljudski mozak stavlja u kategoriju „informatičkih puževa“). KAKO IZMJERITI BRZINU MISLI? Metodologiji navedene studije može se puno toga prigovoriti, a još više se može zakolutati očima na spomen tragikomično niske brojke od 10 bit/s kao mjere za brzinu obrade podataka u ljudskom mozgu. No, prije ulaska u raspravu u tome je li deset bita premalo ili dovoljno (božemprosti, kao da govorimo o deset centimetara, jel'te…) pogledajmo prvo kako su autori studije došli do tog rezultata. https://lnkd.in/dAj-JjpY