Industrijski otpad – spremište energije Ako bih u tri-četiri riječi htio reći koja je svrha kemijske tehnologije, ne bih se nimalo dvoumio: „Pretvaranje otpada u sirovinu“. Primjera za to imamo napretek: prvi je sigurno bila proizvodnja sode (po najstarijem, Leblancovom postupku) pri kojoj se oslobađao klorovodik. On se ispuštao kroz dimnjak (užas!) sve dok na kraju nije pretvoren u klor, u sirovinu za klorno vapno. No, ako malo dublje analiziramo rečenicu „pretvaranje otpada u sirovinu“ vidimo da se u njoj krije kružna ekonomija, a kružna ekonomija nije ništa drugo nego imitacija cirkularnih procesa u prirodi, one vječne povezanosti rađanja i umiranja, nastajanja i propadanja. Kruženje vode u prirodi svakom je poznato još iz osnovne škole; no takvi, kružni procesi postoje i za ugljik, kisik, dušik, sumpor, fosfor te zapravo za svaki kemijski element. Još dalje: nastajanje stijena također je kružni proces kao i nastajanje kontinenata. Na kraju će naš Sunčev sustav nestati u zvjezdanoj eksploziji iz koje će se roditi nova zvijezda i novi planeti. Opet kružni proces. No vratimo se na Zemlju, u vrijeme današnje. Razlog ovog izleta u filozofiju je znanstveni rad objavljen ove godine u časopisu Journal of American Chemcal Society. Naslov mu je „Triphenylphosphine oxide-derived anolyte for application in nonaqueous redox flow battery“. Zagonetka i odgonetka krije se u prve dvije riječi, u imenu kemijskog spoja trifenilfosfin-oksida (triphenylphosphine oxide), poznatijeg pod kraticom TPPO. Riječ je o industrijskom otpadu, bezvrijednom, ali za okoliš opasnom nusproduktu kemijskih reakcija u kojima se koristi trifenilfosfin, (C6H5)3P ili Ph3P. Što s njime činiti (osim ga spaljivati)? https://lnkd.in/dRpzs3hy