Mane isključivo mesne prehrane Friedrich Engels je tvrdio da je ishrana mesom stvorila čovjeka. Kada je čovjek počeo loviti, kaže Engels, došao je do izvora hrane bogate bjelančevinama koje su opet dovele do razvoja mozga. Mozak se naime ne razvija ako u hrani nema dovoljno bjelančevina, a bjelančevina ima najviše u mesu. Takvu bi tvrdnju teško podržala znanost njegova (Engelsova) doba, a kamoli znanost 21. stoljeća. Istina, u 19. stoljeću se smatralo da se život temelji isključivo na bjelančevinama (proteinima), dok ugljikohidrati i masti služe samo za pohranu energije, a „nuklein“ (DNA) nije drugo nego nekakav kostur koji drži molekule proteina na okupu. U Engelsovu pak obranu mogu reći da je otkrio uzrok, ali ne i mehanizam postanka nadasve inteligentne ljudske vrste. Nije okretanje mesnoj hrani stvorilo čovjeka, nego način da se ona pribavi: lov je naime doveo do razvoja oružja, a naročito jezika – jer ako lovci valjano ne komuniciraju, neće ništa uloviti. Hrana životinjskog porijekla, a posebice meso, smatrala se, i još se smatra, ne samo boljom i vrjednijom od one dobivene iz bilja nego i nužnim dijelom svake zdrave prehrane. Pri tome se sasvim ispušta iz vida činjenica da mnogi narodi jedu malo mesa, a mnogi žive sasvim bez njega. Jer što znači ako se meso jede samo u nedjelju ili o Božiću? No ovdje nije riječ o vegeterijanstvu nego obratno, o ishrani mesom bez ili s vrlo malo biljne hrane. Tim su se problemom pozabavili znanstvenici iz Novog Zelanda i Južnoafričke Republike te su rezultate istraživanja objavili krajem prošle godine u časopisu Nutritients. Nisu istraživali običaje i navike jedenja i nejedenja mesa, nego su analizirati hranjivu vrijednost mesa i drugih namirnica životinjskog porijekla, na što jasno ukazuje naslov njihova znanstvenog rada „Assessing the nutrient composition of carnivore diet: A case study model“ https://lnkd.in/dhZmA5FW