Novi materijal: suho drvo – porozno i elastično Iz drva se najprije ukloni lignin, a zatim voda – i dobiva se porozan i elastičan materijal, aerogel, odličan izolator i adsorbens. I najvažnije: potpuno je obnovljiv Neki Englez koji je došao u Zagreb odmah je primijetio da smo mi Hrvati „tree-lovers“, a kad se malo sabrao (i počeo analitizirati situaciju) došao je do zaključka da bilo gdje u Zagrebu da staneš, ugledat ćeš bar jedno stablo. Za potvrdu potonje tvrdnje trebalo bi napraviti opsežniju statističku analizu, u što se ne bih upuštao, no ono u što se upustila neka umirovljenica iz moga susjedstva prelazi sve granice strpljivosti. Ona se naime potrudila da izbroji sva novozasađena stabla u parku nedaleko svoje i moje kuće: izbrojala ih je ravno stotinu – dok nije zasađeno još tridesetak novih! Svi zadovoljni osim neke biologinje. Kaže da je sađenje stabala štetno jer su šume staništa s najnižom bioraznolikošću. Najveća bioraznolikost je, kaže, na granci šume i livade. No kako imati granicu između šume i livade, ako nema šume? No dok čitatelju prepuštam da riješi ovaj problem koji nadilazi biologiju i prirodnu znanost općenito te već dodiruje sfere filozofije, meni preostaje samo da ponovim ono što sam čuo od šumara i inih dendrologa, a to je da je drvna masa tek djelić dobrobiti od šume. „Gdje god zgodno mjesto nađeš, tu drvo posadi“, učili smo u školi dok smo sjedili u drvenim klupama. I doista, ne bez razloga, jer drvo je vrlo jeftina (ako ne i najjeftinija) organska sirovina i usto 100 % obnovljiva. Nije mu bilo premca sve dok se nisu pojavile plastične mase i drugi umjetni polimeri, no sada – kada se uvidjelo koliko umjetni materijali onečišćuju okoliš i utječu na klimu našeg planeta – opet se okrećemo drvu. Dolaze nove znanstvene metode, nove tehnologije koje omogućuju da se od drva dobije mnogo više nego što od njega može dobiti stolar i tesar, pa čak i proizvođač celuloze i papira te proizvoda od tih osnovnih sirovina. https://lnkd.in/dFJ9DXpc