UTJECAJ BRZINE MISLI NA BOJU RIJEČI I VIDLJIVOST GORILA: ZAŠTO MOZAK VOLI PREČICE? Nakon što su temeljito proučili postojeću znanstvenu literaturu o svakodnevnim ljudskim aktivnostima poput čitanja, pisanja, igranja videoigara i slaganja Rubikove kocke, biolozi s kalifornijskog Instituta za tehnologiju (Caltech) su prije desetak dana objavili rezultate te studije u znanstvenom časopisu Neuron. Informacija o tome se prije par dana već pojavila na Bug.hr, štoviše je pokrenula i prilično živahnu raspravu na Bugovom forumu. Poanta studije sadržana je u tvrdnji da sustavi osjetila našeg tijela – vid, sluh, njuh, okus, dodir, prostorna percepcija, vibracije, osjet boli, topline i hladnoće – prikupljaju podatke iz okoline brzinom od oko milijardu bita u sekundi i simultano ih šalju ih prema centralnoj jedinici za obradu informacija: prema mozgu. Ali, istraživanje je pokazalo kako se obrada tih podataka odvija nevjerojatno sporo: od milijarde bita koje su mu ponuđene, naš mozak stigne obraditi samo 10 bita u sekundi, količinu koju autori istraživanja opisuju kao „izuzetno nisku“ (za usporedbu, tipična Wi-Fi veza obrađuje 50 milijuna bita u sekundi, što ljudski mozak stavlja u kategoriju „informatičkih puževa“). KAKO IZMJERITI BRZINU MISLI? Metodologiji navedene studije može se puno toga prigovoriti, a još više se može zakolutati očima na spomen tragikomično niske brojke od 10 bit/s kao mjere za brzinu obrade podataka u ljudskom mozgu. No, prije ulaska u raspravu u tome je li deset bita premalo ili dovoljno (božemprosti, kao da govorimo o deset centimetara, jel'te…) pogledajmo prvo kako su autori studije došli do tog rezultata. https://lnkd.in/dAj-JjpY