Pregled Svjetske trgovinske organizacije
Svjetska trgovinska organizacija (WTO) osnovana je 1995. i okosnica je multilateralnog sustava trgovine temeljenog na pravilima. WTO je organizacija koju vode njezine članice, a ima ih 164 (u srpnju 2019.). Osnovne djelatnosti WTO-a:
- multilateralni trgovinski pregovori u cilju progresivne liberalizacije tržišta
- utvrđivanje, u obliku sporazuma, temeljnih pravnih pravila za trgovinu
- rješavanje trgovinskih sporova među članicama
- praćenje trgovinskih politika članica.
Europska unija članica je WTO-a i, kao najveći svjetski trgovinski blok, ima ključnu ulogu u njemu. Europska komisija predstavlja EU, odnosno pregovara u ime svih država članica EU-a kao jedinstveni subjekt. EU aktivno podupire rad WTO-a u multilateralnom donošenju pravila i liberalizaciji trgovine, a pritom ima sljedeće ciljeve:
- održavati tržišta otvorenima i otvarati nova tržišta za europska poduzeća
- poboljšavati multilateralna pravila i osigurati da ih članovi poštuju
- promovirati održivi razvoj putem trgovine.
Važeća pravila dogovorena su u Urugvajskom krugu pregovora (1986. – 1994.), koji je zaključen sklapanjem Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije. Sporazum iz Marakeša zapravo je niz sporazuma o različitim aspektima trgovinskih pravila. Obuhvaća reviziju Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1947. i sporazume o intelektualnom vlasništvu, rješavanju sporova, tehničkim preprekama trgovini, sanitarnim i fitosanitarnim pravilima te, prije svega, poljoprivredi.
Povezane informacije
Rješavanje sporova
WTO je uspostavio mehanizam za rješavanje sporova među članicama u vezi s provedbom sporazumâ WTO-a.
WTO i poljoprivreda
Zbog važnosti poljoprivrede u svjetskoj trgovini sklopljen je zasebni sporazum o poljoprivredi, kojim su uređeni domaća potpora, izvozna konkurencija (posebno subvencije) i pristup tržištu.
Sporazum o poljoprivredi
Cilj je WTO-ova Sporazuma o poljoprivredi uspostaviti „pravedan i tržišno orijentiran sustav trgovine poljoprivrednim proizvodima”. Njime su utvrđena pravila koja se primjenjuju na sve članice WTO-a kako bi se osigurala znatna postupna smanjenja poljoprivredne potpore i zaštite. Sporazum je jedan od rezultata postignutih tijekom Urugvajskog kruga pregovora i ključni je pomak u postizanju veće tržišne orijentacije svjetske poljoprivrede.
Osim općih pravila koja se primjenjuju na sve članice WTO-a, Sporazum sadržava i posebne obveze koje su preuzele pojedine članice, među ostalim u pogledu trgovine poljoprivrednim proizvodima i potpore, te carine i carinske kvote. Te su obveze utvrđene u dijelu „Rasporedi”.
Odbor za poljoprivredu nadzire provedbu obveza koje proizlaze iz Sporazuma. Sve članice WTO-a zastupljene su u Odboru i mogu se međusobno savjetovati o provedbi Sporazuma. Članice izvješćuju o svojoj provedbi obveza i odgovaraju na pitanja drugih članica. Pregledavanje izvještaja dio je ključne odgovornosti Odbora jer se na taj način nadgleda poštuju li članice svoje obveze.
Domaća potpora i „kutije”
Urugvajski krug pregovora promijenio je način na koji vlade mogu oblikovati svoju poljoprivrednu politiku. U Sporazumu o poljoprivredi domaća poljoprivredna potpora razvrstana je u različite kategorije, koje se često nazivaju „kutijama”. Mjere potpore koje narušavaju trgovinu („narančasta kutija”) podložne su ograničenjima: ograničenje de minimis primjenjuje se na sve članice s dodatnim iznosima (koje WTO opisuje kao zbirne mjere potpore ili obveze u pogledu zbirnih mjera potpore); za neke članice to se ograničenje primjenjuju na temelju rashoda nastalih prije Urugvajskog kruga pregovora. Ostale potpore, koje narušavaju ili minimalno narušavaju trgovina ili proizvodnju („zelena kutija”), i određeni programi kojima se ograničava proizvodnja („plava kutija”) ne podliježu ograničenjima.
Pristup tržištu
U Urugvajskom su krugu pregovora mnoge necarinske mjere u poljoprivredi zamijenjene redovnim carinama te su predviđena smanjenja carina. Zauzvrat je u Sporazumu o poljoprivredi predviđen posebni zaštitni mehanizam kako bi se omogućile privremene dodatne carine na uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda u posebnim okolnostima, kao što je nagli porast uvoza (zbog količine) ili pad uvozne cijene ispod određene referentne cijene (zbog cijene). Trideset i osam članica WTO-a, uključujući EU, imaju pravo koristiti posebne zaštitne mjere utvrđene u rasporedima.
Izvozna konkurencija
U skladu sa Sporazumom o poljoprivredi, upotreba izvoznih subvencija i određenih mjera koje se odnose na izvoz bila je ograničena. Međutim, na ministarskoj konferenciji u Nairobiju u prosincu 2015. članice WTO-a otišle su korak dalje i pristale ukinuti izvozne subvencije. Razvijene zemlje morale su to učiniti s trenutačnim učinkom (uz određena prijelazna razdoblja do kraja 2020.), zemlje u razvoju do kraja 2023., a najslabije razvijene zemlje do kraja 2030. Uz to, paketom iz Nairobija uvode se pravila o izvoznim kreditima i jamstvima za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda.
Povezane informacije
Objašnjenje izvozne konkurencija / izvozne subvencije
Ministarske konferencije WTO-a
Ministarska konferencija najviše je tijelo nadležno za donošenje odluka u WTO-u. Sve članice WTO-a, uključujući EU, mogu sudjelovati na toj konferenciji, koja se obično održava svake dvije godine. Posljednjih su godina dvije ministarske konferencije rezultirale važnim promjenama u trgovini poljoprivrednim proizvodima.
- Na Baliju 2013. poduzeta su četiri važna koraka. Članice su postigle dogovor o privremenoj „mirovnoj klauzuli” s ciljem pronalaženja trajnog rješenja u pogledu držanja javnih robnih zaliha radi sigurnosti opskrbe hranom. Donijele su i izjavu o krajnjoj suzdržanosti u upotrebi svih oblika izvoznih subvencija i proširile popis općih usluga u „zelenoj kutiji”. Uz to, donesena je odluka kojom se predviđa veća transparentnost upravljanja carinskim kvotama, s mehanizmima za sustavno nedovoljno popunjene kvote.
- U Nairobiju 2015. članice WTO-a nastavile su s radom započetim na Baliju i donijele odluku o ukidanju izvoznih subvencija za izvoz s poljoprivrednih gospodarstava i o utvrđivanju pravila o izvoznim kreditima i jamstvima za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda. Dogovorile su se i da će nastaviti pregovore o poljoprivredi, držanju javnih robnih zaliha radi sigurnosti opskrbe hranom i pristupu tržištu te o povezanom posebnom mehanizmu zaštite za zemlje u razvoju.
Dvanaesta ministarska konferencija 2020. odgođena je zbog pandemije bolesti COVID-19, a održana je od 12. do 17. lipnja 2022. u Švicarskoj, u Ženevi. Završni paket mjera za poljoprivredu uključivao je Ministarsku izjavu o hitnom odgovoru na nesigurnost opskrbe hranom (WT/MIN(22)/28) i Ministarsku odluku o izuzimanju humanitarne nabave hrane Svjetskog programa za hranu (WFP) od zabrana ili ograničenjâ izvoza (WT/MIN(22)/29). Oba su dokumenta odgovor na zahtjeve međunarodne zajednice za hitnim djelovanjem članica WTO-a u rješavanju aktualnih problema u području sigurnosti opskrbe hranom.
Poljoprivreda EU-a
EU je svoj program poljoprivrednih potpora prilagodio daljnjem razvoju pravedne i transparentne tržišne politike. Taj je postupak počeo prije Urugvajskog kruga pregovora i još traje. Promovira upotrebu instrumenata politike koje manje narušavaju trgovinu. Većina potpora poljoprivrednicima sada se dodjeljuje u obliku proizvodno nevezanih izravnih plaćanja bez obveze proizvodnje. Grafikon u nastavku prikazuje pomak u EU-ovoj politici iz mjera „narančaste kutije” u „zelenu kutiju”, u kojoj je potpora koja ne narušava trgovinu. Ostali grafikoni u nastavku prikazuju promjene kod drugih velikih trgovinskih partnera.
Kretanja u domaćoj potpori u EU-u
Kretanja u prijavljenoj domaćoj potpori za druge članice
Pregovori
Postupak
Aktualni krug pregovora pokrenut je u studenome 2001. u Dohi, u Kataru. Takozvani „krug pregovora iz Dohe” ili „razvojni program iz Dohe” bio je usmjeren na daljnju liberalizaciju trgovine, uz istodobno olakšavanje integracije zemalja u razvoju u multilateralni sustav WTO-a. Unatoč naporima EU-a pregovori u području poljoprivrede još su u zastoju. Promjene razina gospodarskog razvoja prvenstveno su povećale važnost pojedinih zemalja u razvoju kao glavnih izvoznika i aktera u trgovini poljoprivrednim proizvodima. Pregovori su zaustavljeni ponajprije zbog nespremnosti određenih članica WTO-a da reformiraju svoje poljoprivredne politike.
Unatoč tome, članice WTO-a nastavljaju pregovarati o reformi trgovine poljoprivrednim proizvodima. Pregovori se odvijaju na posebnim zasjedanjima Odbora za poljoprivredu u cilju izrade prijedloga za ministarsku konferenciju WTO-a.
Prioriteti EU-a u okviru pregovora o poljoprivredi
EU će nastaviti promovirati multilateralizam i međunarodnu suradnju. WTO i uključiv međunarodni trgovinski sustav koji se temelji na pravilima ključni su za globalnu sigurnost opskrbe hranom i razvoj. Kad je riječ o trgovini poljoprivrednim proizvodima, EU će i dalje raditi na pravednijem i transparentnijem sustavu. Za tri stupa Sporazuma o poljoprivredi EU ima sljedeće prioritete:
Domaća potpora: smanjenje mjera koje narušavaju trgovinu važan je korak prema pravednijem sustavu trgovine poljoprivrednim proizvodima. EU je izmijenio svoj sustav domaće potpore, koji se sada uglavnom sastoji od mjera koje ne narušavaju trgovinu. To je unaprijedilo i funkcioniranje tržišta poljoprivrednih proizvoda i trgovine. EU će ustrajati na tome da druge članice učine isto.
Pristup tržištu: pristup tržištu za poljoprivredne proizvode sastavni je dio svjetskog trgovinskog sustava. Poboljšanje pristupa tržištu u okviru WTO-a moglo bi se najbolje postići uključivim i sveobuhvatnim pregovorima koji obuhvaćaju pristup tržištu za poljoprivredne i nepoljoprivredne proizvode i usluge. Pitanja pristupa tržištu također su prirodno okosnica bilateralnih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini.
Izvozna konkurencija: EU smatra da bi se daljnji pregovori trebali temeljiti na koracima poduzetima u Nairobiju, osobito u odnosu na pravila o izvoznim kreditima i jamstvima za izvozne kredite, međunarodnoj pomoći u hrani i državnim poduzećima za izvoz poljoprivrednih proizvoda.
